јан
04
2017

Proteini životinjskog porekla za loše zdravlje i razvoj bolesti

proteini0

Glavni akteri većine zdravstvenih problema jesu proteini životinjskog porekla. Problem je u tome što je ljudska ishrana opterećena prevelikom upotrebom proteina. Telo ne može akumulirati proteine u sebe ali ono što može akumulirati su masnoće. Znači, telo će iskoristiti pomenutu dozu proteina a sve što bude bilo preko toga promeniće se u ugljene hidrate. Tačno je da se telo najvećim delom sastoji od proteina, ali gorivo koje telo koristi jesu ugljeni hidrati. Pred telom tu stoji ogroman posao. Svi ti proreini moraju biti prerađeni u ugljene hidrate. Možda to ranije i nije bio toliki problem, koliki je danas, jer su navike u ishrani sasvim drugačije. Početkom 20 veka, prosečni amerikanac jeo je oko 50 kilograma mesa godišnje. Već 2007. ta cifra se je popela na 100 kg. Za isto vreme, potrošnja mleka skočila je sa 133 litara na 274 litara godišnje. Kako privatiti proteine? Jesu li proteini za dobro zdravlje ili su proteini za loše zdravlje..

60-tih godina u Americi je rastao broj srčanih oboljenja. Bolest konorarnih arterija bazira se na tome da se vremenom holesterol nagomilava u konorarnim arterijama i sprečava priliv krvi u srce. Kao posledica toga mogu se javiti jaki bolovi u grudima, tipa angine pektoris, kao i infarkt srca. Zato je 70-tih godina zbog velikih problema sa srčanim oboljenjima forsirana teorija da se ljudi prebace sa zasićenih masnih kiselina npr. sa putera koji je bio dosta u upotrebi, na polinezasićene masne kiseline npr. margarin. I tada je broj kardiovaskularnih oboljenja počeo da opada. Sve bi izgledalo mnogo lepše da na drugoj strani nisu počeli učestali problemi sa tumorima i kancer bolestima. Drugim rečima izbačene su zasićene masne kiseline da bi se smanjila kardiovaskularna oboljenja a ubačene su polinezasićene masne kiseline koje su podsticale rak (ne nasedajte na reklame tipa margarin za zdrav doručak obogaćen sa omega 3?). Kao udarno rešenje konvencionalne medicine, već krajem 60-tih počelo se sa upotrebom bajpasa. Tehnika by-pass-a zasniva se na uzimanju vene iz noge pacijenta i njeno prišivanje na srcu kako bi se zaobišao zapušeni deo. Danas se ta operacija radi serijski. Oko pola miliona amerikanaca godišnje ode pod nož kako bi rešilo ovaj problem a svaka operacija košta oko 100.000 dolara. Samo na ove operacije, u Americi, godišnje se potroši oko 50 milijardi dolara.

Proteini prave problem

Što se tiče upotrebe mesa, ranije je dobra ishrana obično povezivana sa upotrebom veće količine proteina, gde je smatrano da u ljudskoj ishrani treba ubaciti što više životinskih proteina. I danas, u 21 veku, vlada mišljenje da su životinski proizvodi neophodni za dobro ljudsko zdravlje. Postoji mit o amino kiselinama kako ih možete i morate dobiti isključivo preko mesa. U vezi sa tim postoji ogromna propaganda medija i industrije koji tvrde da su životinjski proteini daleko bolji i superiorniji od biljnih. Na brojnim naučnim studijama međutim, došlo se je i do drugačijih odgovora. Ono što je sigurno u celoj priči a to je da vas velike količine životinjskih proteina dovode u uvećan rizik od osteoporoze, kancera, bolesti srca i krvnih sudova. Životinjski proteini sadrže velike količine sumpora što nije slučaj sa biljnim proteinima. Samim tim, oni dovode do povećanja kiselosti u telu i mnogo više opterećuju sistem za varenje. Životinjski protein iz mesa se vari u stomaku oko 6 sati, dok se biljni protein vari svega 3-4 sati. Najviše vremena potrebno je za varenje kazeina iz sira, oko 10-12 sati. Eksperimenti na zečevima pokazali su da ako se oni hrane životinjskim proteinima (npr.riblje brašno), povećava se rizik od arterioskleroze.

Mit da ćete biti u nedostatku proteina je praktično nemoguć, jer integralna biljna ishrana obezbeđuje potrebnu količinu proteina koja je dovoljna za normalni, zdravi život. Vi se možete osloniti i na neke druge repere o dnevnoj količini potrebnih proteina, mada ti reperi mogu imati i neku komercijalnu poleđinu. U tom slučaju ulazite u rizik da se predozirate proteinima i svime što ide uz to.

Proteini za loše zdravlje - Ishrana bogata proteinima opasna po zdravlje - Lečenje najtežih bolesti sirovom biljnom hranom. Antioksidans. Leskovac.

Ono što nam govori statistika je da srčana oboljenja, kao i oboljenja od raka, rastu srazmerno potrošnju hrane životinskog porekla. Ova činjenica je proverena u većem broju uzoraka tj. država. U Americi su ove bolesti još uvek glavni uzrok smrtnosti i pored milijardi dolara koje se ulažu u njihovo lečenje.  Ali treba znati i to da ovi zahvati ne štite od novih srčanih udara. Ugradnja bajpasova i stentova se koristi kod velikih blokada krvotoka. Ali po statistici samo mali broj srčanih udara je izazvan velikim naslagama u krvnim sudovima. Uglavnom su kritičnije manje naslage, koje izazivaju zapaljenja i koje mogu lako da se otkinu. To je razlog zašto ovakvi zahvati ne leče oboljenje, već samo otklanjaju simptome. Ako i dalje pratimo statistiku, videćemo na primer da je šansa da u ruralnom delu Kine dobijete srčano oboljenje bila je  12 puta niža nego u Americi. U Novoj Gvineji takve bolesti skoro da nisu ni postojale. Bilo je još mnogo sličnih primera ali svi oni su imali jednu zajedničku osobinu. Svuda, gde se nije primenjivao zapadnjački način ishrane, (životinski proizvodi, mleko, meso…) ove bolesti bile su retkost.

Proteini za loše zdravlje - Ishrana bogata proteinima opasna po zdravlje - Lečenje najtežih bolesti sirovom biljnom hranom. Antioksidans. Leskovac.

Istorija nam daje lekciju: manje mesa – manje bolesti

 

Upečatljivi su i neki istorijski dokazi. Kada su za vreme drugog svetskog rata Nemci ušli u Norvešku, prvo što su uradili je to što su oduzeli stoku stanovništvu, radi ishrane svojih trupa, tako da je norveško stanovništvo bilo prinuđeno da preživljava na biljnoj ishrani. Posle rata, stanovištvo se vraća svojoj klasičnoj ishrani. Ono što je ovde zanimljivo je da je broj smrnosti dostigla minimum sa dolaskom nemaca ali se ona brzo povećavava sa odlaskom nemaca, tj. sa vraćanjem mlečnih i mesnih proizvoda. Zajedno sa njima vraćaju se i šlogovi i infarkti.

Danas je sve je više naučnika koji tvrde da, ako iz svoje ishrane izbacimo upotrebu namirnica životinjskog porekla, možemo ne samo da sprečimo, već  i preokrenemo tok bolesti , te da istu stavimo u reemisiju. Sve što treba da se uradi jeste da se promeni ishrana u korist integralnih namirnica biljnog porekla. To znači upotreba nepreređenog  voća, povrća, mahunarki, semena, orašastih plodova… Takođe, to znači i izbegavanje namirnica životinjskog porekla, tipa meso, mleko, jaja. Ali i rafinisanih proizvoda tipa, brašna, šećera, rafinisanih ulja…

Kineska studija nam daje lekciju: biljna ishrana prevenira brojne bolesti

Ovakve rezultate dala je i čuvena desetogodišnja kineska studija kada je dr Campbell objavio da je pronađeno čak 94.000 slučajeva koji su povezivali ishranu i bolest. Glavna poruka koja je dobijena iz svih ovih analiza bila je da ishrana kineza koja se zasnivala na biljkama, voću, povrću i žitaricama i vrlo malo namirnica životinjskog porekla, uvek je povezana sa niskom stopom smrtnosti od određenih vrsta raka, šloga i srčanih oboljenja. O ovoj studiji je i NY Times pisao kao o najvećoj i naobuhvatnijoj studiji o uticaju hrane na ljudsko zdravlje. Ovakve teorije koje su bolesti povezivale sa ishranom nisu ništa novo. Još pre dve hiljade godina, Hipokrat je svoje pacijente lečio hranom. Osnova njegovog lečenja bila je: “neka hrana bude lek tvoj i neka lek tvoj bude hrana”. Sve do sada nauka nije ovu opciju uzimala u obzir. Dva naučnika koja su rešila da uvedu promene po tom pitanju jesu doktori Colin Campbell i Caldwell Esselstyn (USA).

Hrana koju jedemo može nas zaštititi od raka ali i povećati rizik oboljevanja. Hrana može uticati na razvoj bolesti sa većim procentom nego što on iznosi kod pušenja. Hrana je jedan od glavnih uzroka bolesti raka što možete proveriti i na izveštajima glavnog američkog instituta za kancer WCRF. Ovaj institut je nakon analize hiljada izveštaja objavio svoj izveštaj pod nazivom Food, Nutrition, Physical Activity, and the Prevention of Cancer.

Proteini za loše zdravlje - Ishrana bogata proteinima opasna po zdravlje - Lečenje najtežih bolesti sirovom biljnom hranom. Antioksidans. Leskovac.

Jedna od njihovih glavnih preporuka je smanjenje unosa  mesa i izbegavanje mesnih prerađevina. Što se tiče mesnih prerađevina tu se podrazumevaju mesa konzervirana dimljenjem, sušenjem, soljenjem ili uz pomoć hemikalija. Ovde se napominje da meso treba dosta smanjiti u ishrani ali bi još bolje bilo kada bi ste ga u potpunosti izbacili. Da vas podsetimo da povećano prisustvo proteina u ishrani, pogotovo iz mesa, predstavlja jak podsticaj tumorskim oboljenjima. Npr. mesne prerađevine su direktno povezane sa rakom želuca. Termička obrada stvara dodatne kancerogene supstance. Rizik od pojave kancera zbog upotrebe mesa pokazala je i studija odrađena na univerzitetu na Havajima.

Ishrana je prvi korak do dobrog zdravlja

Svakako da roštiljanje sa prijateljima lepo zvuči i još bolje miriše ali dobar roštilj ima i drugu stranu medalje. Tako npr. u Leskovcu, u gradu roštilja, na skriningu debelog creva od 48 pacijenata desetoro je imalo rak debelog creva a kod 23 njih pronadjeni su polipi, tumorske tvorevine. To znači da u proseku svaki četvrti pregledani pacijent ima rak debelog creva a polovina njih imaju tumore. Ovo je statistika koja mora biti ozbiljno shvaćena. Za sada, roštilj pacijenti se brane neodlaskom na kontrolu sa izgovorom “strah me je da odem – možda mi nešto nađu!”. Ova statistika datira iz leta 2013, a sada, situacija je svakako još gora.

Univerzitet u Lidzu pratio je 35000 žena u periodu od 7 godina. Ovo ispitivanje pokazalo je da su žene koje su konzumirale meso u ishrani imale povećanu stopu oboljevanja od raka dojke dok je jedna druga studija koja je sprovedena u SAD na 90.000 premenopauzalnih žena pokazala da je svakodnevno konzumiranje  mesa dvostruko uvećalo rizik od hormonski aktiviranog raka dojke .

Možda ćete reći da koristite domaće meso i ishrani, ali kada pričamo o mesu kao uzroku raka mislimo na njegov, proteinski, holesterolni i hormonski potencijal. Drugo, i način pripreme tog mesa takođe dodaje ekstra rizik pogotovu ako se radi o prženom mesu. Prilikom ove termičke obrade, masnoće iz mesa stvaraju oksidanse i kancerogene supstance. Bilo kakvo grilovano, pohovano, prženo meso ima pojačan uticaj na posebno na razvoj raka želuca i debelog creva.  Posebno je loš uticaj zasićenih masti koje su redovne kod mesa. Zato imajte u vidu da veća upotreba mesa, pogotovu prženog, unos većih količina proteina i nizak unos vlakana pogubno deluje na digestivni trakt izazivajući rak želuca, debelog creva, rektuma, pankreasa i bubrega.

Meso remeti hormonsku ravnotežu i PH vrednost organizma

Pored digestivnog trakta problemi se javljaju i sa dojkom i prostatom. Meso, pored mlečnih proizvoda, spada u namirnice koje sadrže hormone i promotere rasta. Ovi hormoni su prirodno sadržani u mesu a ekstra su povećani kod stoke gde se hormoni dodatno daju stoci radi bržeg rasta. Kravama se recimo daju hormonske pelete radi pospešivanja rasta i većeg prinosa mleka.  Zato ova vrsta ishrane posebno pogađa tkiva koja reaguju na hormone kao što je dojka, materica, prostata.. Ove činjenice predstavio je i Dr Malcolm Carruthers u svojim istraživanjima. Kod muškaraca je izražena tkzv. muška menopauza gde su simptomi umor, depresija, gubitak libida, atrofija testisa, impotencija i povećanje dojki kao i povišen rizik od raka prostate. Kod vegetarijanaca je rizik oboljevanja od raka niži oko 45% u odnosu na mesojede. Za rak koštane srži rizik koji imaju vegetarijanci je 75% manji. Prednost vegeterijanaca potvrđena je i na poznatoj EPIC studiji (European Prospective Investigation into Cancer and Nutrition).

Ono što je bitno za nas kod mesne ishrane je to da upotreba mesa povećava kiselu PH vrednost organizma. Povećavanje kiselosti u organizmu dovodi do smanjenja apsorcije vitamina i minerala, smanjuje energetski potencijal ćelije i njenu sposobnost regeneracije, pogoršanja opšteg zdravstvenog stanja i postavljanja preduslova za razvoj tumora. Budući da naš sistem za varenje po svojoj fizionomiji i funkciji je kao kod biljojeda, to se u organizmu produkti varenja i truljenja mesa duže zadržavaju u crevima što pogoduje razvoju raka debelog creva.

Problemi kod upotrebe mesa pogotovo su izraženi kod bolesti srca i kardiovaskularnog sistema. Na prethodnim stranicama smo već pisali o tom problemu. Povećana upotreba mesa povećava količinu holesterola u krvnim sudovima, pa dolazi do čestog formiranja plakova odgovornim za učestale slučaje infarkta i moždanih udara u poslednje vreme.

Izvor

2 реаговања на “Proteini životinjskog porekla za loše zdravlje i razvoj bolesti”

  1. lazar каже:

    Da li su zdravi proteini iz ribe?i da li je riba zdrava uopste?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *