Tehnologija čovekovog oka i uha
Pre nego što pređemo na razmatranje o oku, hajde da ukratko odgovorimo na pitanje: “Kako mi vidimo?” Svetlosni zraci koji dolaze od objekta gledanja padaju obrnuto na retinu oka. Ovde se ovi svetlosni zraci pomoću specijalnih ćelija pretvaraju u električne signale i oni idu do jedne veoma male tačke u zadnjem delu mozga, zvane centar vida. Ovi električni signali se, nakon serije procesa, registruju kao slika u ovom centru u mozgu. Imajući u vidu ovu tehnologiju, hajde da malo razmišljamo.
Mozak je izolovan od svetlosti. To znači da je unutar mozga neprekidni mrak i da svetlo ne dopire do mesta gde je mozak smešten. Mesto zvano centar vida je neprestano mračno mesto, gde nikakva svetlost nikada ne stiže; to je možda najmračnije mesto za koje ste ikada znali. Međutim, mi posmatramo sjajan, jasan i svetao svet u ovoj najvećoj tami.
Slika formirana u oku je tako oštra i razgovetna da je čak ni tehnologija 20. veka ne može postići. Na primer, pogledajte u knjigu koju čitate i svoje ruke sa kojima je držite, zatim podignite svoju glavu i pogledajte oko sebe.
Da li ste ikada, na bilo kom elektronskom uređaju, videli tako oštru i razgovetnu sliku kao što je ta?
Čak i najrazvijeniji televizijski ekrani, proizvedeni od strane najvećih proizvođača televizora u svetu, ne mogu vam osigurati tako perfektnu sliku. To je trodimenzionalna, kolor i izuzetno verodostojna slika. Više od 100 godina, hiljade inžinjera pokušavali su da postignu ovu verodostojnost. Fabrike, sva moguća sredstva i svi preduslovi su osigurani, obavljena su mnoga istraživanja, napravljeni mnogi planovi i nacrti u ovu svrhu. A opet, pogledajte u TV ekran i knjigu koju držite u svojim rukama. Videćete da postoji velika razlika u odnosu na živu sliku koju registruje vaše oko. Štaviše, TV ekrani vam pokazuju dvodimenzionalnu sliku, dok sa očima gledate jednu trodimenzionalnu perspektivu imajući osećaj prostora – dubine. Kada pažljivo pogledate, videćete da postoji neka vrsta zamagljenosti na slici sa TV ekrana; a da li ima ikakve zamagljenosti kada gledamo živu sliku? Sigurno da nema.
Tokom mnogo godina, desetine hiljada inžinjera pokušavali su da naprave trodimenzionalni TV i da postignu sliku kvaliteta kao što to oko neposredno registruje. Da, oni su napravili trodimenzionalni televizijski sistem, ali nije moguće gledati ga bez stavljanja pomoćnih naočara. Štaviše, to je samo umetnuta treća dimenzija. Pozadina je mutnija, a prvi plan izgleda kao da je na papiru. Nikada nije bilo moguće proizvesti oštru i razgovetnu sliku kao kod oka. U oba slučaja, i kod kamere i kod televizije, postoji gubitak kvaliteta slike.
Evolucionisti tvrde da je mehanizam produkcije ove oštre i razgovetne slike nastao slučajno. Sada, ako bi vam neko rekao da je televizor u vašoj sobi nastao kao proizvod slučajnosti, da su se svi njegovi atomi jednostavno sakupili, sastavili i napravili ovaj ure|aj koji proizvodi sliku, šta biste vi pomislili?
Kako atomi mogu uraditi ono što hiljade ljudi ne mogu?
Gotovo jedan ceo vek, desetine hiljada inžinjera su istraživali i trudili se u laboratorijama visoke tehnologije i u velikim inudstrijskim kompleksima, koristeći najnaprednije tehnološke uređaje, i nisu bili u stanju da urade ništa više od ovoga.
Ako jedan uređaj koji proizvodi primitivniju sliku nego oko nije mogao da nastane slučajno, tada je veoma očigledno da oko i slika viđena okom nisu mogli nastati slučajno. Za to su potrebni mnogo detaljniji i mudriji plan i nacrt od onog za TV. Plan i nacrt za sliku koja je oštra i razgovetna kao ova, pripada Tvorcu, koji je u stanju da to stvori.
Ista situacija vredi za uho. Spoljni deo uha kupi sve dostupne zvukove pomoću ušne školjke i usmerava ih u srednje uho; srednje uho prenosi zvučne vibracije pojačavajući ih; unutrašnje uho šalje ove vibracije u mozak prevodeći ih u električne signale. Baš kao i sa okom, čin slušanja dovršava se u slušnom centru u mozgu.
Situacija u oku takođe vredi i za uho. To jest, mozak je izolovan od zvukova baš kao i od svetla – unutra se ne propušta nijedan zvuk. Zbog toga, bez obzira kako je bučno napolju, unutar mozga je potpuna tišina. Pored svega toga, u mozgu se opažaju najoštriji zvukovi. U čovekovom mozgu, koji je izolovan od zvuka, čovek sluša orkestarske simfonije i čuje svu buku, na primer na mestu gde je gužva. Međutim, ukoliko bi se u tom trenutku u čovekovom mozgu izmerio zvučni nivo, videlo bi se da u njemu vlada potpuna tišina.
Hajde da opet uporedimo visoki kvalitet i najvišu tehnologiju prisutnu u uhu i mozgu sa tehnologijom koju su proizvela ljudska bića. Kao i u slučaju sa slikom, decenije napora su bile utrošene u pokušajima da se zabeleži zvuk koji je veran originalu. Rezultat ovih napora su zvučni rekorderi, HI-FI sistemi i sistemi za opažanje zvuka. Uprkos svoj ovoj tehnologiji i hiljadama inžinjera i eksperata koji su radili na ovome, još nije postignut aparat koji perfektno beleži zvuk onako kako to ljudsko uho radi. Razmislite o HI-FI sistemima najvišeg kvaliteta, proizvedenim od strane najvećih kompanija u muzičkoj industriji. Čak kada se zvuk snimi u ovim uređajima, nešto od toga biva izgubljeno. Ili, kada okrenete na HI-FI, vi uvek čujete šušteći zvuk pre nego počne muzika. A zvuk koji je produkt tehnologije ljudskog tela je izuzetno oštar i jasan. Ljudsko uho nikada ne opaža zvuk udružen sa šumećim zvukom ili sa atmosferskim smetnjama kao što to opaža HI-FI; uho prima zvuk upravo onakav kakav jeste, oštar i čist. To je bilo tako još od stvaranja čoveka.
Ukratko, tehnologija u našem telu je daleko superiornija od tehnologije koju je čovečanstvo proizvelo koristeći svoje nagomilano znanje, iskustvo i mogućnosti. Niko ne bi mogao reći da su HI-FI i kamera nastali kao rezultat slučaja. Pa kako se onda može tvrditi da su tehnologije koje postoje u ljudskom telu, koje su čak superiornije od ovih, mogle nastati kao rezultat lanca slučajnosti zvanog evolucija?
Evidentno je da su oko i uho, i zaista svi drugi delovi ljudskog tela, produkti jednog veoma superiornog stvaranja. Ovo su kristalno jasni pokazatelji Božje jedinstvenosti i nenadmašnog stvaranja, Njegovog večnog znanja i moći. Razlog što smo mi posebno pomenuli osećanje vida i sluha ovde, jeste nesposobnost evolucionista da razumeju znakove stvaranja, tako jasne i očigledne kao što su ovi. Ako jednog dana pitate nekog evolucionistu da vam objasni kako to da su ovaj izvrsni dizajn i tehnologija u oku i uhu nastali kao rezultat slučaja, videćete da on neće biti u stanju da vam da bilo kakav razuman ili logičan odgovor. Čak i Darvin, u svom pismu Asi Greju od 3. aprila 1860, piše da ga “pomisao na oko celoga zaledi” i priznaje beznadežnost evolucionista u susretu sa izvanrednim dizajnom živih organizama.
Preuzeto iz knjige Obmana Evolucije – Harun Jahi.