Istorija se ponavlja – autori iz prošlosti govore o vezi ishrane i bolesti!
Autor knjige Kineska studija – Moć Ishrane, Dr Kolin Kembel je bio jedan od onih naučnika koji je imao priliku da proučava istoriju lečenja bolesti ishranom u nekim od najboljih biblioteka istorije medicine u zapadnjačkom svetu. Koristio je čuvenu Bodlenovu biblioteku iz Oksforda kao i londonske biblioteke Kraljevskog koledža za hirurge i Imperijalnog fonda za istraživanje raka. Na osnovu istraživanja koja je sproveo ovaj sjajni doktor, iznećemo vam radove nekih autora koji su rečito pisali o vezi ishrane i raka, pored ostalih bolesti, pre više od 150 godina.
Jedan takav autor je bio Džordž Mekilvejn (George Macilwain), koji je napisao četrnaest knjiga o medicini i zdravlju. Mekilvejn je bio rođen i odrastao u Severnoj Irskoj. Kasnije se preselio u London gde je početkom 1800-ih postao istaknuti hirurg. Kasnije je postao član, a zatim i počasni član Kraljevskog koledža za hirurge. U četrdesetoj godini postao je vegetarijanac, nakon što je ustanovio da su “salo, masti i alkohol” glavni uzroci raka. Mekilvejn je takođe popularisao teoriju “konstitucione prirode bolesti”, pre svega u vezi sa pojavom i lečenjem raka.
Koncept konstitucione prirode bolesti je tvrdio da bolest nije rezultat jednog organa, jedne ćelije ili jedne pogrešne reakcije, ili rezultat jednog spoljašnjeg uzroka koji deluje nezavisno. Bolest je rezultat rušenja većeg broja sistema širom tela. Suprotno gledište je zastupala lokalna teorija bolesti, koja je tvrdila da je bolest prouzrokovana samo jednim spoljašnjim činiocem koji deluje na specifičnom mestu u telu. U to vreme se vodila oštra borba između onih koji su verovali u ishranu i onih koji su podržavali operacije i lekove koji su počeli da se javljaju. Zastupnici “lokalne bolesti” su tvrdili da je bolest lokalnog uzroka i da se može odstraniti operacijom ili lokalnim tretmanom izolovanim hemikalijama. Nasuprot tome, oni koji su zastupali primenu ishrane i načina života su verovali da je bolest simptom koji se javlja zbog “konstitucionih” karakteristika celog tela.
Knjige stare više od nekoliko vekova sadrže iste ideje o vezi ishrane i bolesti koje su se ponovo pojavile u raspravama iz 1980-ih. Učenjaci su vekovima, čak hiljadama godina, raspravljali oko prirode zdravlja. Pre skoro 2.500 godina, Platon je napisao dijalog između dve ličnosti, Sokrata i Glaukona, u kome raspravljaju o budućnosti svojih gradova. Sokrat kaže da gradovi treba da budu jednostavni, a da građani treba da se hrane ječmom i pšenicom, što se može “začiniti” sa malo soli, maslina i sira, uz “narodna jela od kuvanog luka i kupusa”, uz deserte od “smokvi, graška, pasulja”, pečenih bobica mirte i kestena, i umerene količine vina. Sokrat kaže: “I takođe, provodeći dane u spokoju i dobrom zdravlju, po svoj prilici, živeti do duboke starosti…”
Međutim, Glaukon odgovora da bi takva ishrana bila odgovarajuća samo za “društvo svinja”, a da građani treba da žive “na civilizovan način”. On nastavlja kako građani treba da “odmaraju na ležajevima… i imaju jela i užine kojim se odlikuje savremeni obrok”. Drugim rečima, građanima treba da bude dostupno meso. Sokrat odgovara: “Ako želiš da razmišljamo o gradu koji je u punom razvoju… Biće nam potrebne i velike količine svih vrsta stoke za one koji bi želeli da je jedu, zar ne?”
Glaukon kaže: “Naravno da hoće”. Sokrat zatim kaže: “Zar se neće javiti potreba za lekarima u daleko većoj meri pri ovom, nego pri prošlom načinu života?” Glaukon ne može da negira to. “Da, zaista”, kaže. Sokrat nastavlja navodeći da će ovom luksuznom gradu nedostajati zemljište zbog dodatne površine koja je potrebna za uzgajanje životinja za hranu. Ovaj manjak će navoditi građanje da uzimaju zemlju od drugih, što može dovesti do nasilja i rata, a time i potrebe za pravdom. Štaviše, Sokrat piše: “Kada raskalašnost i bolesti obiluju u gradu, zar se sudnice i klinike ne otvaraju u velikom broju, i zar pravo i medicina ne počinju da uzdižu glave u vis, kada se veliki broj čak i dobrostojećih građana rado posvećuje ovim profesijama?”
Drugim rečima, u ovakvom luksuznom gradu bolesti i zaraza, advokati i lekari će postati pravilo. Platon je, u ovom odeljku, rekao sasvim jasno: ješćemo meso životinja na sopstvenu propast. Iako je zaista upečatljivo da je pre skoro 2.500 godina jedan od najvećih umova u istoriji zapadnjačkog sveta osudio jedenje mesa, još je upečatljivije da malo njih zna za ovu istoriju. Malo ko zna, na primer, da je otac zapadnjačke medicine, Hipokrat, zastupao ishranu kao glavni način za sprečavanje ili lečenje bolesti, ili da je Džordž Mekilvejn znao da ishrana predstavlja sredstvo za prevenciju i lečenje bolesti, ili da je čovek koji je učestvovao u osnivanju Američkog udruženja za borbu protiv raka, Frederik L. Hofman znao da ishrana predstavlja put ka prevenciji i lečenju bolesti.
Kako je Platon tako precizno predvideo budućnost? On je znao da ishrana životinjskim namirnicama neće dovesti do pravog zdravlja i blagostanja. Umesto toga, lažni osećaj luksuza stvoren mogućnošću ishrane životinjama može dovesti samo do kulture bolesti, sporova oko zemljišta, advokata i lekara. Ovo predstavlja veoma dobar opis nekih od izazova sa kojima se suočava savremena Amerika i savremeni svet!
Kako je Seneka, jedan od velikih učenjaka od pre 2.000 godina, tutor i savetnik rimskog imperatora Nerona, sa velikom sigurnošću znao o problemima sa ishranom životinjama kada je napisao: “Vo je zadovoljan sa pašnjakom od jednog ili dva jutra: jedna šuma je dovoljna za nekoliko slonova. Samo se čovek izdržava pljačkanjem cele zemlje i mora. Šta! Da li nam je priroda zaista dala tako nezasite stomake, davši nam istovremeno tako beznačajna tela?… Robove stomaka (kako kaže Salus) treba ubrajati u red nižih životinja, a ne ljudi. Ne, ni njih, već u red mrtvih… Možete urezati na njihovim vratima: ‘Oni su prizivali smrt’.”
Kako je Džordž Mekilvejn predvideo budućnost kada je rekao da lokalna teorija zdravlja neće dovesti do zdravlja? Čak i danas, ne postoje pilule ili procedure koje efektivno sprečavaju, eliminišu ili čak leče uzroke bilo koje hronične bolesti. Sada je pokazano da su prevencije i tretmani koji najviše obećavaju promene ishrane i načina života, konstitucioni pristup zdravlju. Kako smo zaboravili te lekcije iz prošlosti? Kako smo došli od znanja da su najbolje atlete sa olimpijada u drevnoj grčkoj morali da se hrane biljnom ishranom, do straha da vegetarijanci ne dobijaju dovoljno proteina? Kako smo stigli do mesta gde iscelitelji našeg društva, naši lekari, znaju malo, ako išta, o ishrani; gde prepisani lekovi i odlazak u bolnicu predstavljaju treći vodeći uzrok smrti? Kako smo stigli do mesta gde zastupanje biljne ishrane može da ugrozi profesionalnu karijeru, gde naučnici troše više vremena savladavajući prirodu umesto poštujući je? Kako smo dospeli do mesta gde su kompanije koje ostvaruju profit na našoj bolesti oni koji nam govore kako da budemo zdravi; gde su kompanije koje zarađuju na našim izborima hrane oni koji nam govore šta da jedemo; gde novac koji su ljudi teško zaradili vlada troši za povećanje profita industrije lekova; i gde ima više nepoverenja nego poverenja u smernice naše vlade o hrani, lekovima i zdravlju? Kako smo dospeli do mesta gde su Amerikanci i savremeni svet, toliko zbunjeni u vezi toga šta je zdravo da im više nije stalo?
Populacija SAD-a, koja se sastoji od skoro 300 miliona ljudi, je bolesna:
– 82% odraslih Amerikanaca je izložena bar jednom faktoru rizika od srčanih oboljenja
– 81% Amerikanaca uzima najmanje jedan lek tokom bilo koje date sedmice
– 50% Amerikanaca uzima najmanje jedan prepisan lek tokom bilo koje date sedmice
– 65% odraslih Amerikanaca ima višak kilograma
– 31% odraslih Amerikanaca je gojazno
– Približno jedno od troje mladih u Americi (starosti od šest do devetnaest godina) već ima višak kilograma ili je izloženo riziku od dobijanja viška kilograma
– Oko 105 miliona odraslih Amerikanaca ima opasno visok nivo holesterola (definisano kao 200 mg/dl ili više – nivo holesterola bezbedan za srce iznosi ispod 150 mg/dl)
– Oko 50 miliona Amerikanaca ima povišen krvni pritisak
– Kod više od 63 miliona odraslih Amerikanaca se javlja bol u donjem delu leđa (u velikoj meri povezano sa cirkulacijom i viškom telesne težine, a oba faktora su pod uticajem ishrane i pogoršavaju se fizičkom neaktivnošću) tokom bilo kog datog tromesečnog perioda
– Kod više od 33 miliona odraslih Amerikanaca se javlja migrena ili snažna glavobolja tokom bilo kog datog tromesečnog perioda
– 23 miliona Amerikanaca imalo je srčano oboljenje 2001. godine
– Najmanje 16 miliona Amerikanaca ima dijabetes
Više od 700.000 Amerikanaca je umrlo od srčanog oboljenja 2000. godine
– Više od 550.000 Amerikanaca je umrlo od raka 2000. godine
– Više od 280.000 Amerikanaca je umrlo od cerebro-vaskularnih bolesti (šloga), dijabetesa ili Alchajmerove bolesti 2000. godine
Na veliku propast zbog ignorisanja upozorenja Platona i drugih, SAD i ceo moderan svet je, po rečima Seneke, “prizivala smrt”. Problemi kao što su gladovanje, loši sanitarni uslovi i zarazne bolesti, simboli siromaštva, su u velikoj meri rešeni u zapadnjačkom svetu. Sada je problem zbog viška, a neke ranije manje razvijenije zemlje se utrkuju da stignu tamo gde se nalaze SAD i ostale zapadnjačke zemlje. Nikada ranije nije tako veliki procenat populacije umirao od bolesti “obilja”. Da li je to obilje koje je Sokrat predvideo pre 2.500 godina – društvo puno lekara i advokata koji se bore sa problemima koje su proizveli ljudi koji žive luksuzno i jedu stoku? Nikada ranije nije toliko ljudi patilo od tako visokog nivoa gojaznosti i dijabetesa. Nikada ranije nije finansijsko opterećenje zdravstvene zaštite toliko ojadilo svaki sektor našeg društva, od biznisa do obrazovanja, od vlade do običnih porodica sa neodgovarajućim osiguranjem. Ako treba da odaberemo između zdravstvenog osiguranja za naše učitelje i udžbenika za našu decu, šta ćemo odabrati?
Nikada ranije nismo uticali na prirodnu sredinu u toj meri da gubimo gornji sloj tla, velike izvore, i kišne šume. Toliko brzo menjamo našu klimu da se mnogi od najbolje informisanih naulnika plaše za budućnost. Nikada ranije nismo istrebljivali biljne i životinjske vrste u meri u kojoj to činimo danas. Nikada ranije nismo uvodili, u tako velikoj meri, genetički izmenjene varijetete biljaka u sredinu ne znajući kakve će biti posledice. Sve ove promene u našoj sredini su pod jakim uticajem našeg izbora ishrane. Kako milijarde ljudi u svetu u razvoju akumulira sve više bogatstva i usvaja zapadnjačku ishranu i način života, problemi koje izaziva prekomerna ishrana svake godine postaju sve ozbiljniji. Generalni direktor Svetske zdravstvene organizacije, dr Hiroši Nakajima, je 1997. godine govorio o budućem teretu hroničnih bolesti u zemljama u razvoju kao o “krizi patnje u svetskoj razmeri”.
Lutali smo tokom 2.500 godina, gradeći neodrživo čudovište koje sada nazivamo savremenim društvom. Sigurno nećemo imati još
2.500 godina da se setimo učenja Platona, Pitagore, Seneke i Mekilvejna; nećemo imati ni 250 godina. Iz ove hitnosti javlja se velika prilika, i zbog toga nisam izgubio nadu. Ljudi počinju da osećaju potrebu za promenom i počinju da dovode u pitanje neke od najosnovnijih pretpostavki o vezi hrane i zdravlja. Ljudi počinju da shvataju zaključke naučne literature i menjaju svoje živote na bolje. Nikad ranije nije postojalo toliko brdo eksperimentalnih istraživanja koja podupiru primenu biljne ishrane celovitim, neprerađenim namirnicama.
Sada, na primer, možemo da vidimo slike arterija unutar srca, i da zatim ubedljivo pokažemo, kao što su to dr Din Orniš i dr Keldvel Eselstajn učinili, da biljna ishrana celovitim namirnicama preokreće srčano oboljenje. Sada posedujemo znanje koje nam omogućava da shvatimo kako se to zaista odigrava. Životinjski proteini, više čak i od zasićenih masnih kiselina i holesterola, podižu nivo holesterola u krvi kod eksperimentalnih životinja, pojedinačnih osoba i čitavih populacija. Međunarodna poređenja između zemalja pokazuju da populacije koje žive na tradicionalnoj biljnoj ishrani imaju daleko manje slučajeva srčanih oboljenja, a istraživanja pojedinaca unutar jedne populacije pokazuju da oni koji jedu više biljnih, neprerađenih namirnica imaju ne samo niži nivo holesterola, već i manje slučajeva srčanih bolesti. Sada posedujemo dubok i širok opseg dokaza koji pokazuju da je biljna ishrana neprerađenim namirnicama najbolja za srce.
Nikada ranije nismo imali tako duboko razumevanje o tome kako ishrana utiče na rak, kako na ćelijskom nivou tako i na nivou populacije. Objavljeni podaci pokazuju da životinjski proteini podstiču rast tumora. Životinjski proteini povećavaju nivo hormona IGF-1 koji predstavlja faktor rizika za rak, a ishrana bogata kazeinom (glavni protein kravljeg mleka) omogućuje ulaz veće količine kancerogena u ćelije, što omogućuje vezivanje opasnijih kancerogena za DNK, što omogućava odigravanje većeg broja mutagenih reakcija koje izazivaju nastanak kanceroznih ćelija, što omogućuje brzi rast tumora kada se jednom formiraju. Podaci pokazuju da ishrana zasnovana na namirnicama životinjskog porekla povećava proizvodnju ženskih reproduktivnih hormona tokom života žene, što može da dovede do raka dojke. Sada posedujemo dubok i širok opseg dokaza koji pokazuju da je biljna ishrana neprerađenim namirnicama najbolja za rak.
Nikad ranije nismo imali tehnologiju za merenje biomarkera povezanih sa dijabetesom, i dokaze koji pokazuju da se nivo šećera, holesterola i insulina u krvi poboljšava biljnom ishranom neprerađenim namirnicama bolje nego bilo kakvim drugim tretmanom. Intervenciona istraživanja pokazuju da osobe sa dijabetesom tipa II na tretmanu biljnom ishranom celovitim neprerađenim namirnicama mogu da preokrenu bolest i prestanu sa uzimanjem lekova. Širok opseg međunarodnih istraživanja pokazuje da je dijabetes tipa I, ozbiljna autoimuna bolest, povezan sa unosom kravljeg mleka i preranim prestankom dojenja majčinim mlekom. Sad znamo kako autoimuni sistem može da napadne naša sopstvena tela kroz proces molekularne mimikrije izazvan životinjskim proteinima koji dospevaju u naš krvotok. Takođe posedujemo mučne dokaze koji povezuju multiplu sklerozu sa unosom životinjskih namirnica, a naročito mlečnih proizvoda. Intervenciona istraživanja ishrane su pokazala da ishrana može da pomogne u usporavanju, možda čak i zaustavljanju, razvoja multiple skleroze. Sada posedujemo dubok i širok opseg dokaza koji pokazuju da je biljna ishrana neprerađenim namirnicama najbolja za dijabetes i autoimune bolesti.
Nikad ranije nismo imali tako širok opseg dokaza koji pokazuju da ishrana koja sadrži višak životinjskih proteina može da uništi naše bubrege. Kamen u bubregu se javlja zato što ishrana životinjskim proteinima stvara velike količine kalcijuma i oksalata u bubregu. Sada znamo da se pojava katarakte i makularne degeneracije u vezi sa starošću može sprečiti korišćenjem namirnica koje sadrže velike količine antioksidanata. Pored toga, istraživanja su pokazala da su kognitivna disfunkcija, vaskularna demencija prouzrokvana malim moždanim udarima i Alchajmerova bolest povezani sa hranom koju jedemo. Istraživanja ljudskih populacija pokazuju da se naša izloženost riziku od preloma kuka i osteoporoze povećava ishranom bogatom namirnicama životinjskog porekla. Životinjski proteini izvlače kalcijum iz kostiju stvarajući kiselu sredinu u krvi. Sada posedujemo dubok i širok opseg dokaza koji pokazuju da je biljna ishrana neprerađenim namirnicama najbolja za naše bubrege, kosti, oči i mozak.
Moguće je i treba izvršiti još istraživanja, ali ideja da biljna ishrana celovitim, neprerađenim namirnicama može da zaštiti od pojave, ili čak leči niz raznovrsnih hroničnih bolesti, ne može se više negirati. Više se ne radi o samo nekoliko ljudi koji iznose tvrdnje o biljnoj ishrani na osnovu svog ličnog iskustva, filozofije ili retkog potpornog naučnog istraživanja. Sada postoji na stotine detaljnih, obimnih, dobro sprovedenih istraživanja koja ukazuju na isto.
Da li se budi svest o zdravoj ishrani? Daleko veći deo svetske populacije je pismen, i daleko veći deo te populacije ima mogućnost da od raznovrsnih lako dostupnih namirnica bira šta će jesti. Ljudi mogu da učine biljnu ishranu celovitim namirnica raznovrsnom, zanimljivom, ukusnom i prigodnom. Postoji nada jer ljudi u malim gradovima i ranije izolovanim delovima zemlje sada mogu lako da pristupe najboljim informacijama o zdravlju i da ih primene u praksi. Sve ovo stvara atmosferu, drugačiju od svih ostalih, atmosferu koja zahteva promenu. Nasuprot situaciji iz 1982. godine, kada su lekari pokušavali da unište ugled naučnika koji su predložili da ishrana ima veze sa rakom, sada je prihvaćenije da ono što jedete može da odredi vaš rizik od raka. Takođe, slika u javnosti o vegetarijanskoj ishrani se menja od uverenja da je to opasna, prolazna moda, ka uverenju da predstavlja zdrav, istrajan životni izbor. Popularnost biljne ishrane raste, a i raznovrsnost i dostupnost vegetarijanskih namirnica su drastično porasle. Restorani širom SAD-a i ostalih razvijenih zemalja sada redovno nude jela bez mesa i mlečnih proizvoda. Naučnici objavljuju sve više radova o vegetarijanskoj ishrani i sve više pišu o zdravstvenom potencijalu biljne ishrane.
Istorija može da se ponavlja. Međutim, umesto da se poruka zaboravi i zaturi u skladištima biblioteke, postoji mogućnost da je svet ovog puta konačno spreman da je prihvati. Došli smo do trenutka u našoj istoriji kada se naše loše navike više ne mogu tolerisati. Mi smo, kao društvo, na ivici velike litice: možemo da padnemo u bolest, siromaštvo ili degradaciju, ili možemo da prihvatimo zdravlje, dugovečnost i nagradu. Sve što je potrebno je hrabrost da izvršimo promene.
Literatura:
Kineska studija – Moć ishrane, Dr. Kolin Kembel; Tomas Kembel II