мај
08
2015

Varenje – šta se događa nakon gutanja?

1111
Glavni sastojci hrane su belančevine, mast ii ugljeni hidrati. Oni organizmu donose energiju. Telo planski, različitom brzinom i po tačno određenom redosledu i pravilima vari te sastojke. Jednostavni ugljeni hidrati (šećeri) vare se vrlo brzo, dok je za masti potrebno mnogo duže vreme. Belančevine i složeni ugljeni hidrati (skrob) vare se sporije od jednostavnih šećera, a brže od masnoća.

Da li je zbog toga potrebno jesti na primer, skrobnu hranu za jedan obrok, a hranu bogatu belančevinama u neko drugo vreme?

Ovakav način razmišljanja nije opravdan. Sve biljne, a in neke životninjske namirnice kombinacija su ugljenih hidrata, belančevina i masti. Na primer, pasulj i grašak imaju u sebi, uz ostalo, i dosta belančevina, dok kukuruz sadrži veću koncentraciju masti.

Ako biste želeli da imate obrok od samih ugljenih hidrata, morali biste koristiti beli šećer ili skrobni ostatak koji se dobija nakon što se iz belog brašna ukloni gluten. Obrok gotovo čistih belančevina mogli biste dobiti u belancu jajeta ili u kajmaku. Za obrok samih masnoća bilo bi doboljno progutati nekoliko kašičica maslaca ili ulja. Međutim, čista se hrana u tom smislu ne pojavljuje u prirodi. Ona se samo veštački može proizvesti.

Kako želudac vari sve ove različite sastojke hrane?

Varenje je proces kojim organizam rastavlja hranu na njene sastavne delove tako da se šećeri, skrob i ostali ugljeni hidrati razlažu sve do jednostavne glukoze, masti postaju masne kiseline, a belančevine aminokiseline. Krv može ove najsitnije materije preuzeti iz creva.

Sat_ec43638b66e16a5bbede9b710b12b0c7_226997_magicnobilje_vmo se deo varenja odvija u želucu. Ostatak se odvija u ustima i crevima. Na neverovatno mudro isplaniran način varenja ugljenih hidrata započinje u ustima pod uticajem pljuvačke i nastavlja se u želucu. Varenje belančevina započinje u želucu, a završava se u crevima. Masti se obično vare samo u crevima.

PROGUTATI NEŠTO IZGLEDA VRLO JEDNOSTAVNO, ali gutanje je u suštini jako složen fiziološki proces. Ono zahteva preciznu koordinaciju rada više od tridesetak različitih mišića i grupa mišića – a kada taj proces jednom započne, ne možete ga više svojevoljno zaustaviti.

Jedna od najgorih navika nezdrave ishrane odnosi se na VREME unošenje hrane. Nije, dakle, reč samo o onome ŠTA jedemo, već je vrlo važno i KADA to činimo. Sistem za varenje najbolje radi ukoliko mu damo dovoljno vremena da završi sa varenjem prethodnog obroka pre nego što ćemo ga opteretiti sledećim.

Utiče li na ovaj proces kiselost ili alkalnost namirnica?

Želudac ima tri osnovne funkcije:
– Delovanjem svojih mišića usitnjava hranu.
– Dodavanjem ili oduzimanjem tečnosti dovodi masu hrane u stanje potrebne gustine.
– Lučenjem kiselih sokova varenja stvara potreban stepen kiselosti. Tu se onda odvijaju faze varenja koje zahtevaju kiselu sredinu.
Kada sadržaj iz želuca pređe u creva, on postaje alkalan jer se pomeša sokovima iz gušterače. Proces varenja se nastavlja u takvom okruženju i završava u crevima.

Ne usporava li neka hrana ovaj složeni proces?

Hrana masnoćama ima takav nepoželjni učinak. Naime, organizam ne može svariti masti sve dok se u crevima ne pomešaju s alkalnim sokovima varenja i pretvore u emulziju (kao što masnoću sa ruke ne možete ukloniti sve dok ne upotrebite alkalni sapun i vruću vodu). Telo ima u sebi ugrađene zaštitne mehanizme koji omogućavaju da se samo određene količine masti odjednom ispuštaju  iz želuca u creva da ne bi došlo do preopterećivanja prilikom stvaranja emulzije. Ukoliko osoba preko obroka unosi ograničenu količinu, one gotovo uopšte neće uticati na dužinu varenja. Međutim, nakon uobičajenog, masnoćama bogatog obroka Zapadnjaka, ponekad može biti potrebno čak i četiri do pet sati da hrana prođe kroz želudac.

Pije17146nje tečnosti za vreme obroka razređuje sokove varenja – i usporava varenje. Najbolje je piti vodu oko dva sata nakon, i do petnaest minuta pre obroka.

Ukus hrane imamo zahvaljujući ukusnim pupoljcima. Gotovo 9000 pupoljaka smešteno je na jeziku. Svaki ukusni pupoljak povezan je sa pedesetak različitih nervnih vlakana.

Postoji li idealno uravnotežena ishrana?

Organizam može preraditi tri do četiri vrste biljnih namirnica odjednom uz najmanje opterećenje i maksimalnu delotvornost. Složeniji obroci zahtevaju  duže varenje i veći utrošak energije.

Navika jedenja između obroka ometa procese varenja i zamara želudac. Ukoliko jedemo jednostavne obroke, dopuštamo želucu da ih na miru svari, i ako ga nakon toga određeno vreme ne punimo novom hranom, retko ćemo imati poteškoća s varenjem. Idealno bi bilo unositi obroke u vremenskom razmaku od najmanje četiri do pet sati.

Popijte po koju čašu vode. Ona ne zahteva varenje, samo prolazi kroz organe za varenje i dobro ih ispira. Ako baš morate nešto pojesti, uzmite sveži plod voća ili povrća.

Kategorije: Ishrana Tagovi:

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *