feb
09
2017

Biznis ili zdravlje ?

profit

Uspešan biznis ima precizna pravila i nije podložan emocijama. Da bi bio što uspešniji on će prelaziti preko ljudskih života bez oklevanja jer to je u njegovom interesu. Normalno, ono što je u interesu biznisa ne mora biti u interesu našeg zdravlja a kako bi mi prihvatili politiku biznisa kao nešto što nije suprostavljeno nama taj isti biznis potrudiće se da nas ubedi kako on sve radi “u našem interesu”. Ipak, ne zaboravite, kada je upitanju biznis ili zdravlje – profit je primarni motiv, zdravlje je nebitno…

Kada se ljudi susretnu sa negativnim informacijama u pogledu ishrane, obično sa nevericom gledaju na celu priču. Pitanje koje se odmah nameće je “kada bi ova priča o ishrani bila tačna, sigurno bi se zvanično preduzelo nešto kako bi se sačuvalo zdravlje naroda”, ili “celog života smo učili da su meso, mleko, jaja i slična hrana neophodni za našu ishranu”. Često se pominje i sledeće: “proteini i aminokiseline iz mesa, kalcijum iz mleka, su visokovredni sastojci u ishrani koje je nemoguće naći u biljnoj hrani” ili  “većina bolesti je uslovljena genetikom, bez obzira šta jedemo”. Time se uglavnom pokušava izbeći uloga ishrane u narušavanju zdravlja a sva krivica se pokušava prebaciti na gene i neke druge spoljne faktore. Da bi smo bolje razumeli priču, morali bi smo da sagledamo izvor i put informacija o ishrani.

Onaj koji ima ekonomsku vlast, taj ima i političku ali i kontrolu nad informacijama. Prehrambena i farmaceutska industrija imaju enormni kapital u svojim rukama pa samim tim i jak uticaj. Zarada pojedinih velikana prehrambene industrije kreće se i po nekoliko desetina milijardi dolara godišnje. Preko bilion dolara godišnje se potroši na hranu i lekove. U slučaju masovnijeg informisanja stanovništva u pogledu ishrane, gubici ove industrije bili bi ogromni, tako da je njena egzistencija praktično uslovljena informacijama o ishrani i lečenju. I zato ne treba da vas čudi činjenica da će preduzeti sve kako bi zaštitile svoj interes i interese svojih akcionara. Inače trenutno dve najače grane industije u svetu su prehrambena i farmaceutska. U ekonomskom delu funkcioniše sinergija ove dve industrije koje se međusobno dopunjuju i ispomažu a vešto im se priključuje i kozmetički prijatelj.

Kako to funcioniše?

Srčane bolesti su ubica broj jedan u mnogim državama pa i kod nas. Stoga je logično da narod ima strah od ovih bolesti pa će instiktivno pokušati da deluje na polju preventive. Zato će životinjske masnoće doći na crnu listu kao izuzetno opasne a prednost će dobiti biljne masti. Recimo, umesto svinjske masti koja je opasna po kardio sistem, jer će vam povećati holesterol i pritisak (ovo su reči proizvođača biljnih masti) dobićete preporuku o upotrebi margarina. Margarin će tobože zaštititi vaše krvne sudove od omraženog holesterola!? Margarin spada u trans masti ili hidrogenizovana biljna ulja i sa stanovišta ishrane nije hrana već maltene plastika koju ćete vi jesti svakog dana jer će vas isti proizvođači bombardovati i plašiti informacijama o kardio-vaskularnim bolestima reklamirajući svoj proizvod kao idealno rešenje za taj problem. Još ako se u pomenuti margarin ubace i omega 3 masti, onda priči nikad kraja. Istina je malo drugačija.U Americi je, krajem 20. veka, nakon prelaska sa putera na margarin smanjen broj kardio bolesti ali je zato na drugoj strani uvećan broj tumorskim bolesti. Ovu informaciju nećete dobiti od proizvođača ali istina je da ćete upotrebom margarina uvećati svoje šanse da zapatite neku od malignih bolesti. Pošto se margarin proizvodi hidrogenizacijom (uz pomoć vodonika), pomenute masnoće možete trenirati kao plastiku ili imalin za cipele. U čemu je njena prednost? Svinjska mast ima osobinu da može lako da se užegne. Šta izaziva užegnuće? Bakterije koje napadaju mast koja je njihova hrana. Sa druge strane margarin ne može da se užegne. Njega bakterije ne napadaju jer u njemu ne prepoznaju hranu. One koriste prost sistem logike “ono što se jede – mora da ima funkciju hrane”. Bakterije su imune na propagandu proizvođača ali čovek nije. Čovekov jelovnik formira se pod uticajem reklame jakih industrija. Pošto sebe zatrujete lošom hranom, normalno je da će uslediti bolesti. I ne samo bolesti u smislu poremećaja funkcije organa i metabolizma već i do estetskih promena u smislu starenja i izgleda. E tu već stupa na scenu sinergija kompanija. Pošto ste zatrovani i bolesni, vi ćete postati savršena kanta za farmaceutski otpad. Farmaceutska industrija, medicina, prepisivaće vam svakojake lekove koje ćete morati masno da plaćate. Ako vi nemate para, onda će se trošak prebaciti na zdravstvene fondove. Lekovi, operacije, terapije, zračenja. Svi su zadovoljni, svi trljaju ruke, osim vas koji se zlopatite sa svojim zdravljem i izgledom. Ovde nemojte odmah generalizovati stvari. Ne smete na svoju ruku odbaciti sve lekove jer vaše stanje trenutno to ne dozvoljava. Ono o čemu pričamo jeste težnja da svoj život dovedete do tačke da vam ti lekovi ne budu potrebni.

Industrija kozmetike traži svoj deo kolača 

Što se tiče vašeg izgleda, ne brinite se, na raspolaganju vam stoji bogat program kozmetičkih proizvoda. Kozmetička industrija tekođe traži svoje parče kolača. Ona ima aktivno učešće u formiranju trendova, tipa budite “fancy” sa našom šminkom, pomadama, puderima. Nećete valjda bez maskare i karmina da izađete na ulicu? Morate da budete savršeni. Nemojte slučajno da zaboravite antiperspirante. Oni imaju novac a šta vi imate od svega toga? Možda ćete sa svim tim dodacima izgledati lepše ali činjenica je da ćete svoju kožu natopiti otrovima koji će imati kancerogani efekat. Pa i kada počnete ubrzano da starite i propadate zbog svega toga, ta ista kozmetička industrija nudiće vam nova “rešenja” za prikrivanje bora i sličnih anomalija i tako ćete sve dublje upadati u vrzino kolo.

Biznis ili zdravlje - profit je primarni motiv, zdravlje je nebitno. Industrija nema interesa da picijenti ozdrave jer će joj to izazvati ogromne gubitke.

Industrija će normalno preko sredstava informisanja koristiti razne trikove kako bi vam formirala mišljene o neophodnosti kupovine njihovog proizvoda. Videćete razne savetnike o ishrani, zdravlju, emisije o kulinarstvu tipa “svetski kuvari kuvaju za vas”, emisije koje će pozivati poznate goste koji će vas opet savetovati šta jesti, šta mazati po telu, kako se lečiti i sl. Trenutno, svaka druga reklama na televiziji biće na principu “bolesna sam bila – a onda se zdravoxin pila, i sada mi nije ništa i dižem 300 kg na benču u teretani”.

Dobro zdravlje lepo zvuči ali ne donosi profit

Morate da shvatite da vaša ishrana nije ishrana na principu koji je zacrtala priroda. Vi jedete rafinisanu i sintetičku materiju a ne hranu i takav način života vas vodi u bolest i smrt. To što jedete nije klasifikovano kao otrov samo zbog toga što vas ne ubija trenutno. Ako bi vas ubilo trenutno, to bi već bilo krivično delo. A to što će vas ubiti za 10-20 godina, to nije bitno. Taj period je dovoljan da se propagandom odradi tkzv. “skidanje odgovornosti”. Zapamtite samo da kada vas se sistem jednom dočepa u bolnici, nećete se više tako lako izvući odatle.

 

Biznis ili zdravlje - profit je primarni motiv, zdravlje je nebitno. Industrija nema interesa da picijenti ozdrave jer će joj to izazvati ogromne gubitke.

Medicina danas funkcioniše kao visoko profitabilna firma i kao takva ima svoja pravila. Ona koristi skupu opremu i tehnologiju. A kada je nešto skupo, teško je sprovesti hipokratovu zakletvu u potpunosti.  Ljudi lekarsku profesiju doživljavaju, po običaju, sentimentalno, sa osnovnim polazištem: “pomoći ljudima”. Nabavka nove opreme za dijagnostiku i lečenje ekonomski je uslovljena i zato je neophodno prvo stvoriti novac. Kada bi svi ljudi odjednom ozdravili svi lekari ostali bi bez posla a farmaceutska i medicinska industrija bi morali da zatvore svoje firme. Šta mislite da li je vaše ozdravljenje pravi cilj ove industrije?

Konvencionalalna medicina vs prirodna medicina

Sve do 20 veka lekari su uglavnom primenjivali prirodnu medicinu. Onda je došlo do promene u orijentaciji pa su sva prirodna lečenja, biljke, i sl. metode proglašene nadrilekarstvom. Stare medicinske škole zatvorene su i ustupile su mesto novim koje su bazirane na naučnom materijalizmu. Utvrđena je nova, detaljna regulativa medicinskog obrazovanja gde je farmakologija postala jedino rešenje protiv strašnih bolesti. Konvencionalne medicisnke škole postale su centralizovane i od 1997. godine SZO (WHO) preuzela je punu kontrolu nad medicinom. A koji su bili dugoročni rezultati medicinske reforme i prakse?

Prema podacima iz 2003. medicinskog izveštaja “smrt od medicine”, 783.936 ljudi u SAD-u, svake godine umre zbog neke medicinske greške. To je 16400% žrtava 11. Septembra 2001. ili ekvivalent kada bi svakoga dana padalo po 6 džambo džetova tokom cele godine. 106000 od tog broja su efekat prepisanih lekova. SAD troši 282 biliona dolara godišnje na smrti zbog medicinskih grešaka ili posledica terapija. Prema izveštaju o posledicama lečenja iz 1995 godine, smrtnost od automobilskih nesreća iznosila je 45.000. Onkologija beleži ogromne profite a zavise od broja pacijenata koje su uspeli da ubede i podvrgnu svojim tretmanima a da pritom ne garantuju ništa osim kratkog perioda života u velikim patnjama i boli. Svoje lečenje morate ozbiljno shvatiti jer vaši neodgovorni izbori ne samo da uništavaju vas već i vašu porodicu koja je prinuđena da 24 časa servisira vaš problem i zajedno sa vama polako tone u propast. Industrija kancera toliko želi svoj profit da ćete sada u vestima videti i slučajeve da pojedini lekari čak i zdravim pacijentima prepisuju onkološke tretmane zarad svog profita. Setite se samo hapšenja onkologa u Srbiji koji su zbog svog procenta davali čak i nepotrebno citostatike pacijentima.

Kako bi profit mogao nesmetano da se umnožava poželjno je što manje “razmišljanja” u populaciji. Zato, nije dovoljno izvršiti samo administrativni pritisak već je nužno odraditi i zaglupljivanje narodnih masa.

Putem medijske propagande i korišćenjem posebnih hemijskih supstanci u i ishrani, medicini i kozmetici može se popriličnu uticati na “zaglupljivanje” nacije tako da se društvo danas kreira prema potrebama velikih interesa. Sve je više ljudi sa nižim stepenom intelegencije. Ovo se zove “zaglupljivanje ljudi hemijom” pri čemu cela masa ljudi postaje “prosečna”. Takva populacija je zavisna od vlasti jer oni ne mogu da napreduju. Imamo ljude sa niskim IQ koji su u potpunosti zavisni, onda imamamo masu ljudi koji veruju sve što im autoriteti kažu (jer ne mogu jasno da razmišljaju) i na kraju imamo jako mali broj ljudi koji koriste kognitivnu funkciju mozga, koji tačno znaju šta se dešava ali njihov broj je isuviše mali da bi se dobio neki jači efekat.

Kada počnete da sklapate kockice onda vam postaje jasno zašto se troši na stotine milione dolara za kampanje koje će zaglupeti društvo.

Svi su u dobitku osim pacijenata

U današnje vreme veoma je teško podvući oštru granicu između države, industrije i nauke i kriminala. Celokupni taj sistem daje primat profitu nad zdravljem, tehnologiji nad hranom, konfuziji nad informisanošću.  Ne bi sada želeli da prebacujujemo krivicu na ljude iz senke, plaćenike industrije. Najveću zbrku, tj. konfuziju čine uglavnom dobronamerni ljudi, koji ništa ne sumnjaju. Kroz svoje školovanje, oni su naučeni na tip razmišljanja koji je pogodan sistemu tako da oni žive u svojim ubeđenjima i većina njih je iskreno u svojim namerama da čine dobru stvar. Radi se o tihom neprijatelju koji deluje suptilno i malo je ljudi koji to mogu da razumeju. Vrlo korisna je i teza o postojanju tkzv “teoriju zavere” u koju se trpa sve i svašta, pa kada želite da omalovažite bilo kakav pokušaj informisanja u ishrani, onda obično povežete te informacije sa teorijom zavere.  Svakako da postoji i druga strana medalje. U opštem metežu i strahu od bolesti, došlo je do pojave velikog broja revolucionarnih nazovi “lekova”  i “lekara” koji sigurno leče rak i druge jake bolesti. Sve to doprinosi opštoj konfuziji, prevarama bolesnih ljudi. Takve situacije dovode do formiranja utiska da sve što se spomenene kao metoda u lečenju teških bolesti, a da kojim slučajem nije podržano od farmaceutske industrije ili ugrožava kapital prehrambene industrije,  sve to spada u šarlatanstvo, prevaru i teoriju zavere. Nekada to i jeste tačno ali šta se dešava kada nije tako. Možemo li sve generalizovati?

Biznis ili zdravlje - profit je primarni motiv, zdravlje je nebitno. Industrija nema interesa da picijenti ozdrave jer će joj to izazvati ogromne gubitke.

Sa druge strane, dijabetes, rak i slične bolesti, pripadaju grupi visokoprofitabilnih bolesti tako da sa gledišta profita zarada bude mnogo veća ako se bolesti “leče” ali ne i “izleče”. Vidite, dobro zdravlje je lepa stvar ali ne donosi profit. Ono što je narkoman za narko dilera, to je dijabetičar za farmaceutsku industriju. Ako bi ova industrija imala pred sobom dva izbora, jedan da utiče na prevenciju i stvarno lečenje bolesti, a drugi da doživotno prodaje insulin pacijentu, šta mislite, šta bi učinili? Pre nego što odgovorite, imajte u vidu da samo u Americi oko 10% ljudi ima ovu bolest, što je negde oko 16 miliona. Koliko njih su potencijalni pacijenti, tj. nisu ni svesni da imaju dijabetes? Prema procenama Međunarodne federacije za dijabetes 387 miliona ljudi u svetu boluje od dijabetesa a za za 20 godina očekuje se još kojih 200 miliona pride. Da li još uvek očekujete lek za dijabetes? Slična priča je i sa rakom, kardio i ostalim bolestima. Ogromna sredstva se slivaju u fondove za borbu protiv ovakvih bolesti. Troškovi lečenja su ogromni. Oko polovine amerikanaca uzima neki lek na recept. Amerika troši više od 2 milijarde dolara godišnje na zdravstvenu zaštitu, što je oko pet puta više od budžeta za odbranu. Gojaznost, dijabetes, kardivaskularni problemi, godišnje koštaju amerikance preko 120 milijardi dolara. Sva sredstva se uglavnom troše na borbu sa posledicama bolesti, a vrlo malo se izdvaja u prevenciju. Jačanje prevencije i informisanje da su većina tih bolesti posledica nepravilne ishrane, izazvalo bi ogroman pad profita farmaceutske industrije a kolaps bi usledio i kod prehrambene. Ovako, sve ide utabanim stazama: hrana se proizvodi, ljudi se razboljevaju, lekovi se prodaju.A kako bi vi kao akter priče izgledali lepše – tu je kozmetička industija.  Ceo sistem funkcioniše perfektno. Ili što bi narod rekao “bitno je da se para okreće”.

Izvor

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *